Mučnina
"To sunce i to plavo nebo bili su samo prijevara.
To je stoti put što sam se dao namagarčiti.
Moje su uspomene kao zlatnici u vražjoj kesi:
kada su je otvorili, u njoj nađoše samo uvelo lišće.
(...)
Ali više ne vidim ništa: uzalud prekapam prošlost;
sada izvlačim iz nje samo mrvice slika te zapravo
ne znam što one predstavljaju, pa ni to da li su
sjećanja ili uobraženja."
01.03.2008. | 22:07 | 0 K | P | # | ^
Federico Garcia Lorca
Želja
Samo tvoje toplo srce,
i ništa više.
Moj raj je polje
bez slavuja
i lire,
s jednom skromnom rijekom
i malenim vrutkom.
Bez ostruge vjetra
u hvojama
bez zvijezde što bi htjela
listom biti.
Golema svjetlost
koja bi bila krijesnica
druge svjetlosti,
u nekom polju
skrhanih pogleda.
Čisti počinak
i tamo cjelovi naši,
zvonki madeži jeke
rastvorili bi se
u daljini.
I tvoje toplo srce
i ništa više.
19.06.2007. | 20:31 | 3 K | P | # | ^
Put mirnog ratnika, Dan Millman
Eto i mene...svojim riječima, ne samo citatima, jel...i tak....ne piše mi se...previše mi je zanimljivo, i previše se stvari (dobrih i loših) događa odjednom. Nema se vremena ( a bome ni volje) za pisanje.
Neke stvari se vraćaju na mjesto,neke se raspadaju. Neke želje i snovi se napokon ostvaruju...i tako to...Ništa konkretno...samo sreća i smijeh...i pokoja suza...Ništa konkretno...
"Uporabi znanje kakvo želiš, ali sagledaj njegova ograničenja. Samo znanje nije dovoljno; ono nema srca. Bez obzira kakvu količinu znanja skupio ono neće hraniti tvoj duh; ono ti nikada neće dati konačnu sreću ili mir. Život traži više od znanja, on traži snažne osjećaje i stalnu energiju. Život zahtijeva ispravnu akciju da bi znanje oživjelo."
"Bolje ti je da preuzmeš odgovornost za svoj život umjesto da kriviš druge ljude ili okolnosti. Kada ti se oči otvore vidjet ćeš da si sam dogovorio svoje zdravlje,sreću i sve okolnosti svog života-svjesno ili nesjvesno."
02.06.2007. | 18:12 | 3 K | P | # | ^
...nabacane misli...crvene...
Kada svi ostali nastavljaju dalje,
...
kada čak i fotografije polako zaboravu
...
svoje boje i sjećanja predaju,
...
samo Mjesec i ja pamtimo.
...
Taj Mjesec od bezbroj očiju
...
koje budno prate milijune priča kao što je moja.
...
Taj Mjesec koji ožiljcima na svome licu označava, broji
...
srca koja nisu preživjela.
...
Taj Mjesec i ja.
...volim ga...volim ga onom ljubavlju koja zna
da nikada neće biti uzvraćena...
onom ljubavlju koja briše nedostatke
i žmiri na mane...volim ga...
ali mi izmiče...
"...ljubavi imaš, ali čuvaš ju, samo za nju.
Zauvijek u tebi ostat će, barem mali dio nje.
sve ono što za mene osjećaš, nestat će.
I svakoga dana molim se, sve više i više borim se.
Zauvijek u tebi ostat će...dio nje..."
ruke, struk, krov, sunce, čokolada,
razglednica, jedna zdjela,zrikavci,
crveno, šminka,oči, suton,
parfem...
"...ali ove ruže nisu za mene...ti voliš ju još.
ljubavi imaš, ali čuvaš ju, samo za nju..."
Svi nastavljaju dalje...a ja?
Ja samo putujem. Putujem i plešem.
Izmišljam osjećaje koji bi trebali zamijeniti one prave.
Gubim se u slovima i slikama.
U ljepoti daljina....i uporno tražim nove mete i žrtve...
I samo putujem.
Putujem i žmirim...
mol,more,vechernji povjetarac...
barke se ljuljaju i nedostaje
korak do idile...poljubac...
poneki prolaznik prosheta rivom,
a mi prichamo...
Chekamo jutro...
Nebesko plavetnilo stapa
se s morem,a mi prichamo..
sami...potpuno sami i slobodni...
Miris mora, mol i jedna nezapocheta ljubav..."
"Laku noć, ljubavi, neka te čuvaju anđeli..."
19.04.2007. | 00:17 | 12 K | P | # | ^
...
(slikala ana-marija)
"Ljubav je čarobnica, vila koja preobražava bezvrijedne stvari
u radost i stvara kraljice i kraljeve od obične gline.
Ona je miomiris toga čudesnog svijeta-srca-i bez te svete strasti,
te božanske omame, mi smo manje od zvijeri, a s njom je zemlja nebo,
a mi smo bogovi."
"Možda sam je tim više obožavao, zbog te vječite gluposti koja nas tjera da idemo za onima koji nam nanose bol."
(Carlos Ruiz Zafon, Sjena vjetra)
20.02.2007. | 18:17 | 8 K | P | # | ^
Federico Garcia Lorca; Knjiga pjesama
Elegija o Doni Juani Ludoj
"...A ipak si bila stvorena za ljubav,
Stvorena za uzdah, maznosti i milja,
Za plač od tuge na voljenim grudima
Mirisnu ružu jednu runeć na usnama.
Stvorena da gledaš vezen mjesec nad rijekom,
Da osjetiš nostalgiju, što donose stada,
I da gledaš vječne perivoje sjene,
O tamnoputa princezo, pod mramorom što snivaš!"
Ples
"Carmen pleše
ulicama Seville.
Bijela joj je kosa
i blistave zjene.
Djevojčice,
zatvarajte zavjese!
Glavom joj se svija
žuta zmija,
i ona plešuć sanja
o draganima prošlih dana.
Djevojčice,
zatvarajte zavjese!
Ulice su puste
i u dnu se slute
srca andaluška
štono stare bodlje traže.
Djevojčice,
zatvarajte zavjese!"
20.10.2006. | 11:10 | 9 K | P | # | ^
Gospoda i igrači (II put)
"Vrata su lupala, prozori su se tresli, listopad je ušao na velika vrata i odjednom je bila jesen.
Ja volim jesen. Njezinu dramatičnost, zlatnoga lava što na stražnjim vratima godine riče i trese lišće sa svoje grive. Opasno vrijeme, vrijeme žestokih srdžbi i varljiva mira, s petardama u džepovima i kestenjem u šaci. To je godišnje doba kada se osjećam najbliže dječaku koji sam nekoć bio, a u isto vrijeme najbliže smrti."
"Bila je to naslada gora od najgoreg mučenja. Nakon tjedan dana izigravanja suvišnog trećeg Leonu i Francesci zamalo stadoh vrištati od dosade, ali moje je srce istovremeno tuklo u očajničkome ritmu. Naši su me izleti ispunjavali očajem, ali bi zatim svaka besana noć bila ispunjena bolnim i detaljnim prisjećanjem svakog trenutka. Bilo je to poput bolesti. Stadoh previše pušiti, nokti su mi bili izgrizeni do krvi. Prestadoh jesti, na licu mi je izbio ružan osip, svaki je korak bio kao hod po staklu."
"Mnogi odrasli drže kako osjećaji adolescenata nisu tako važni, kako su njihove goruće strasti, srdžba, mržnja, sram, strah i beznadna, očajnička ljubav, kratkotrajni osjećaji koji se prerastu, nešto hormonalno, vježba za ono pravo. E pa nije tako. S trinaest je godina sve bitno, sve ima oštre rubove i svi oni mogu porezati. Neke droge mogu stvoriti privid tih snažnih osjećaja, ali zrelost otupljuje oštrice , zatamnjuje jarkost boja i razumom, racionaliziranjem ili strahom sve ukalja."
"Misli su mi neprekidno bile zaokupljene njime, činilo mi se kako je jedino vrijeme kada sam se doista osjećala živom bilo ono provedeno u Sv. Oswaldu. Tamo sam sanjarila, tamo sam osjetila, mržnju, želju. Tamo sam bila junak, buntovnik."
12.08.2006. | 11:50 | 4 K | P | # | ^
Gospoda i igrači (I put)
"Morah se nasmijati. Sjetih se kako sam i ja nekoć tako jurcao-ta nije moguće da je to bilo tako davno, kada su se vikendi činili dugima poput igrališta. U današnje vrijeme prođu u trenu: tjedni, mjeseci, godine-svi su nestali u isti mađioničarev šešir. Ipak, upitah se zašto. Zašto dječaci uvijek trče? I kada sam to ja prestao trčati?"
Gospoda i igrači, Joanne Harris
03.08.2006. | 13:28 | 5 K | P | # | ^
